Fenomenološka obilježja korupcije 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 14 | Nivo: Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
B A N J A L U K A
SEMINARSKI RAD
/FENOMENOLOŠKA OBILJEŽJA KORUPCIJE/
-1-
UVOD
Sprečavanje korupcije trebalo bi biti najveći izazov savremenih demokratskih društava. Koruptivnost na područjima društvenog života stvara uvjerenje da bez korupcije društvo ne može funkcionisati. Kod većine pojava u kojima se društvene nauke i institucije formalne društvene kontrole susreću sa problemima mjerenja obima same pojave, možemo govoriti o hipotetičkim objašnjenjima obima kao i o zaključivanju na osnovu indirektnih znakova iz kojih je moguće zaključiti da neka pojava postoji.
U ovome radu želimo predstaviti pregled studija o pojavnim oblicima korupcije i mogućnostima za njeno suzbijanje i prevenciju, koja se ne bazira samo na policijskoj djelatnosti. Naročito u tranzicijskim zemljama, gdje policajci primaju veoma male plate, oni mogu biti facilitator koruptivne prakse i ojačati mišljenje kod građana, da je korupcija sasvim normalna i prihvatljiva društvena praksa. Prevenciju korupcije pripisivati samo policiji bilo bi, zbog kompleksnosti fenomena korupcije, naivno činiti. Policija je samo jedna od društvenih institucija, koja može uticati na smanjenje korupcije, ali preduslov za tu djelatnost je integritet policijske organizacije.
Ovaj rad se sastoji od tri djela. Prvi predstavlja pokušaj fenomenološke analize korupcije u najširem smislu. Drugi dio je refleksija mogućih preventivnih mjera protiv korupcije. Posljednji, treći dio odnosi se na neke specifične probleme u vezi sa prevencijom korupcije i signifikantnim promjenama u funkciji policije u savremenom društvu.
-2-
FENOMENOLOŠKA ANALIZA KORUPCIJE
Korupcija postoji u društvu od davnina. Uprkos toj činjenici, društvo je uvijek negiralo postojanje korupcije i koruptivne prakse uopšte. Korupcija se obično pojavljuje u vezi sa pohlepom, koja predstavlja preduslov sklonosti pojedinaca ka koruptivnoj praksi. Pohlepa nije jedini razlog za pojavu i opstanak korupcije. Korupcija se pojavljuje i u vezi npr. velike socijalne diferencijacije (naročito u primjeru siromaštva javnih službenika), raspadanja i transformacije političkih i privrednih sistema, naročito u vezi sa stanjem u bivšim socijalističkim zemljama, rat-poslijeratni period, promjena političkih vođa, visokih državnih službenika, i sl.
Globalizacija i globalna tranzicija svih društava u svijetu stvaraju uslove za koruptivnu praksu širom svijeta. Ovo se ne odnosi samo na zemlje u tranziciji (tj. bivše socijalističke zemlje), stoga je moguće zaključiti da korupcija predstavlja globalni problem.
Korupcija je kao društveno negativna pojava bila definisana već u Rimskom pravu (Lex Julija Reputandae). Krivično djelo korupcije su definisali kao davanje, primanje ili traženje koristi sa namjerom da se utiče na službenika u vezi sa njegovim poslom. Aristotel, Machiavelli i Montesquieu (Pusič, 1989) su konstatovali da je korupcija znak krvarenja moralnih vrijednosti društva. Zbog toga korupciju smatraju kao nemoralnu i štetnu pojavu u društvu, jer nosioci društvenih funkcija moraju zagovarati zajedničke a ne svoje, privatne interese. Uz razvoj savremene države korupcija se ne može smatrati samo kao moralno štetna, nego i kao uzrok neefikasnosti države. Najznačajniji oblici korupcije su davanje i primanje mita, nepotizam - zloupotreba položaja/funkcije u privatne svrhe. Proklamirane vrijednosti – naročito uspjeh po svaku cijenu – djeluju kao podsticaj za širenje koruptivne prakse.

---------- OSTATAK TEKSTA NIJE PRIKAZAN. CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]